Imaš
li i jedan razlog za bijeg,
Ili
si otišla samo iz čistog hira?
Bilo
je sunce ili je padao snijeg,
Nikako
od tada da nađem mira.
Znaš
li da sa tobom je otišla muka,
Koju
je cijedio iz mene đavo?
Ostala
je podignuta, crna ruka,
Kojom
sam doticao samo plavo.
Bježi
sad! Hajde idi, odlazi!
Sa
tobom nestaju i moji grijesi.
Tako
će i đavo prestati da plazi,
Račvasti
jezik izgrižen odnesi.
Kad
stigneš tamo gdje ništa ne boli,
Podigni
glavu i ispravi ramena.
Pogledaj
koliko te sjena voli,
Pogledaj
kakva to dođoše vremena.
Dopisnik
iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар