Kuda idu istrošeni ljudi,
Da
li su na korak od spoznaje?
Koliko
ih na kraju poludi,
Da
li to neko ikad doznaje?
Ako
je i život na prodaju,
A
samo je u obliku-ovo sada.
Kako to da mnogi ništa ne dodaju,
Da
li to znači da ne postoji nada?
Kuda
idu ljudi sa maskama,
Skriveni
iza ispeglanih lica?
Da
li su okovani debelim daskama,
Ili
nebom lete poput ptica?
Ako
su ti oči pune tuge,
Dotakni
prstima svoje čelo.
Daj,
nasmiješi se, ma pusti druge!
Nek
spadne maska i lice blijesne cijelo.
Daj,
nasmiješi se...
Dopisnik
iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар