Peo
sam se na mnoge vrleti,
Ostavljao
tragove u travi.
Probao
sam sebe i prokleti,
Prije
nego me konac zivota udavi.
Uske
staze me vukle za nogu,
Vjetrovi
me gurali u leđa.
Sve
bliže sam bio Bogu,
Među
nama samo tanka međa.
Jedan
proplanak opkolila je šuma,
Svuda
je drveće na straži.
Jedan
čovjek prolazi bez šuma,
Jednu
istinu napadaju laži.
Ispod
čizme savija se cvijeće,
Po
zemlji je polegla i trava.
Jedan
čovjek okrenuti se neće,
Njegov
put je linija prava.
Jedan čovjek okrenuti se neće...
Dopisnik
iz Džepova Snova :
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар