Tragovi

Peo sam se na mnoge vrleti,

Ostavljao tragove u travi.

Probao sam sebe i prokleti,

Prije nego me konac zivota udavi.

Uske staze me vukle za nogu,

Vjetrovi me gurali u leđa.

Sve bliže sam bio Bogu,

Među nama samo tanka međa.

Jedan proplanak opkolila je šuma,

Svuda je drveće na straži.

Jedan čovjek prolazi bez šuma,

Jednu istinu napadaju laži.

Ispod čizme savija se cvijeće,

Po zemlji je polegla i trava.

Jedan čovjek okrenuti se neće,

Njegov put je linija prava.

Jedan čovjek okrenuti se neće...

Dopisnik iz Džepova Snova :

Branislav  Makljenović

Jesen me budi

Osmjeh Pume

Noćas si nešto tiha, samo ćutiš!?

Zoveš li se Puma ili možda griješim?

Bistre potoke još po malo mutiš,

Provučenom rukom , niz vrat te tješim.

Malo sam zakasnio! Ništa da ti dam,

Svi moji topovi su prazni, bez granata.

Gledam te kroz nišan i potpuno sam sam,

Šapćem zbogom i nogom zatvaram vrata!

Hajde, samo mi priznaj da nisi!?

Nisi prosula taj osmjeh po šumi?

Sa usana, mali vrag se klati, visi,

Bijele je boje, kao i osmjeh Pumi.

Nebo sipa  ludilo, tešku priču!

Drhtim  dok padaju kiše, grad!

Sa  proplanka rogati jeleni riču,

Da li si ovdje ili si nestala sad?

Iz osmjeha, bijeli vrag ti visi....

Dopisnik iz Džepova  Snova:

Branislav  Makljenović