Приказивање постова са ознаком ćutiš. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком ćutiš. Прикажи све постове

уторак, 19. март 2024.

Crveni svijet




 Idi tamo na kraj

Crvenog svijeta

Lezi i potraži pogledom
 
Vatru

Vidi kako plamen ulazi

U ogledalo

U odraz nestanka

Vidi kako isječene lutke

Skaču

Po horizontu ludila

Na zacrtanoj liniji

Do koje želiš da te 

Ostave

Da na tebe 

Zaborave

Sve dok sebi

Ne priznaš

Da ne možeš zaustaviti 

Kišu

Koja dobuje po 

Krovu

Pusti me

Na miru

Vikni i ustani

Skini ruku 

Sa usta

Otvori vrata

Otvori srce

Otvori zatvorene 

Rane

Neka topla krv 

Prostruji

Prokletstvo potrči 

Stepenicama

Plačeš li to 

Iza zida

Ili gromko 

Ćutiš 

Kraj prozora

Zaljujaj se kao

Drvo

Mokro se obuci 

Kapima

Što odzvanjaju 

Nepripitomljenom glavom

Čuvaj se odškrinutih

Vrata

Čujem mrak

To dolazi sjenka 

Ništavila

Ulazi u blokove 

Sumornih ljudi

Usporavajući neprekinuti tok

Vremena

Podstičući surovu 

Hajku

Na korijene 

Života

Čuješ li

Neko kuca na 

Vrata

Neka lelujava

Sijenka

Se baca

 u tamu

Čuješ li...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 12. децембар 2023.

Ako pogneš glavu






Ako pogneš glavu

Pod čizmom pravljenom da zgazi


Očekuj pogrebnu slavu

Dok te saleću oholi vrazi


Ispravi se


Pogledaj pravo i reci

Oštro u lice samom sebi


Ostavi bar dostojanstvo svojoj deci

Poslednju srećku za kraj ogrebi


Ćutiš dok te gaze

Sa usana ni jedno slovo


Đavoljim rukama te maze

Dok trpiš, sustiže te ovo


Izađi i hodaj kao čovek

Prave  kičme i dignute glave


Ne daj da zlo traje dovek

Ne daj da zemlju bahato dave 


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

понедељак, 11. април 2016.

Osmjeh Pume







Noćas si nešto tiha, samo ćutiš!?
Zoveš li se Puma ili možda griješim?
Bistre potoke još po malo mutiš,
Provučenom rukom , niz vrat te tješim.

Malo sam zakasnio! Ništa da ti dam,
Svi moji topovi su prazni, bez granata.
Gledam te kroz nišan i potpuno sam sam,
Šapćem zbogom i nogom zatvaram vrata!

Hajde, samo mi priznaj da nisi!?
Nisi prosula taj osmjeh po šumi?
Sa usana, mali vrag se klati, visi,
Bijele je boje, kao i osmjeh Pumi.

Nebo sipa  ludilo, tešku priču!
Drhtim  dok padaju kiše, grad!
Sa  proplanka rogati jeleni riču,
Da li si ovdje ili si nestala sad?

Iz osmjeha, bijeli vrag ti visi....

Dopisnik iz Džepova  Snova:
Branislav  Makljenović