Otvori jutros prozor

Još potmulo hučiš u dnu zaborava
Trovanog bajkama, lagano, kap po kap.
Ponekad osjetim dah mokrih trava,
Po kojima si skliznula, kao niz slap.

U oko ti je stajalo cijelo sunce,
Bez imalo sjene, kao bunar bez dna.
Još osjetim pod kožom vrele trnce,
Još se jutrom budim, mokar od sna.

I dalje tkaš svjetove između planeta,
Čekajući da ožive pobunjeni anđeli.
Da začuješ glas sa drugog kraja svijeta:
Izgubljenu sebe, ovog jutra nađe li?

Svi strahovi su zaboravljeni i blijedi,
I padovi u bezdan su iščezli iz svijesti.
U tebi i danas druga žena sjedi,
Žena koju ne mogu, vidjeti ni sresti.

Otvori jutros prozor i pusti jedan zrak,
Ući će odmah, kad podigneš roletnu.
Tada će ti iz očiju već pobjeći mrak,
I onda će sa mojim,negdje da se sretnu.

Otvori jutros prozor...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović