Rijetka divljač

Bio sam spreman za pucanje,
Dva oka su ispalila pogled.
U srcu još uporno kucanje,
Dovodi stvari u nemiran slijed.

Rijetka divljač trči pod hajkom,
Sa usana skaču izujedane riječi.
U potrazi za prirodom, majkom,
Istinu i dalje teška laž gnječi.

Ti si od onih što boje se svitanja,
Pa uporno pomračuju um i prozore.
Ja sam neko ko odlazi bez pitanja,
Kada će svanuti nesvanute zore?

Na tebi raste riječ kao kosa,
Cnjomanjasta slova potajno bijele.
Na tebi je sve od jakog prkosa,
Sastavljaš puzle iz dijelova cijele.

Želim da ti mjesec jedan dan ukrade,
Pa da ga pokloni svevišnjem Bogu.
I meni to već godinama rade,
Ja osim ćutanja, drugačije ne mogu.

Crnjomanjasta slova potajno bijele...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović