Zemlja

Po temeljima tragovi krvi
Crvene i tople, od kćeri i sinova
Na licima majki osmjesi prvi
A sad je zemlja iznad džinova

Kako to da krv još teče
Ko nam to stalno reže vene
Zašto nas ista rana još peče
Šta je to isto u ovo doba mijene

Dijete je rodila majka
Ona kroz koju je krv tekla
Ona, kojoj je crna svaka bajka
Ona što je ginući,osmjeh stekla

Rođena si u nesreći, davno
Očvrsla  gaženjem tuđeg đona
Niko te nije porobio slavno
Niti se pohvalio na sva zvona

Često nakvašena znojem
Umivala se potokom suza
Hiljade su umrli brojem
Bili su za opstanak, muza

U snu si ogromna, velika
Kleknem i poljubim grumen
Oči mi budu plave, od čelika
Tvoje ime me boji u rumen

Rađa se ponovo još jedan dan
Širi mi osmjeh i suženu zjenicu
Koraci odzvanjaju kroz šupalj san
Opet je sjaj na našem licu

Gospode, vidiš li ove ruke
Podignute visoko iznad glava
Nabrekle su šake od žuljevite muke
Uz mjesto pod suncem zar mora i slava 

Izgleda da ne može više ovako
Zemlja se kida pri svakom rađanju
I ovo malo bi da podjeli svako
Ima li kraja pohlepi i svađanju

Zašto ne učiniš kraj ovoj grozi
Nemoj samo rukom da odmahneš
Gospode, još ovaj put nam pomozi
Posle možeš  malo i da odahneš

Pogledaj nas malo...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Rijetka divljač

Bio sam spreman za pucanje,
Dva oka su ispalila pogled.
U srcu još uporno kucanje,
Dovodi stvari u nemiran slijed.

Rijetka divljač trči pod hajkom,
Sa usana skaču izujedane riječi.
U potrazi za prirodom, majkom,
Istinu i dalje teška laž gnječi.

Ti si od onih što boje se svitanja,
Pa uporno pomračuju um i prozore.
Ja sam neko ko odlazi bez pitanja,
Kada će svanuti nesvanute zore?

Na tebi raste riječ kao kosa,
Cnjomanjasta slova potajno bijele.
Na tebi je sve od jakog prkosa,
Sastavljaš puzle iz dijelova cijele.

Želim da ti mjesec jedan dan ukrade,
Pa da ga pokloni svevišnjem Bogu.
I meni to već godinama rade,
Ja osim ćutanja, drugačije ne mogu.

Crnjomanjasta slova potajno bijele...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović