Kud god da ide,
Nosi molitvu i cvijet.
Gde god ga sretnu i vide,
Rađa se jedan bolji svijet.
Voli darove i rado ih prima,
Život podstiče na obilje.
U njemu je i ljeto i zima,
Sve je u njemu poklon zbilje.
Danas je dobio sunčevu svjetlost,
Proljećni pljusak i cvrkut ptice.
Na čas je zima, njezina svetost,
Prvim mu snijegom umila lice.
Za uzvrat je dao pažnju i nježnost,
Zahvalnost kao krila širi.
Ušao u srce kao drag gost,
I ostao tamo da zauvjek miri.
Znao je da jeste, iako ne hoda,
Da sve vidi, iako ne gleda.
Znao je da život je kao voda,
U običnoj čaši, sa dodatkom meda.
Kad god da dodje, on stiže na vrijeme,
Čekanje donosi duboku vjeru.
Sa srca skida i najteže breme,
Sebe postavlja u beskrajnu mjeru.
Kud god da ide,
Nosi molitvu i cvijet.
Gdje god ga sretnu i vide,
Radja se jedan bolji svijet.
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар