Beskrajna mjera

Kud god da ide,

Nosi molitvu i cvijet.

Gde god ga sretnu i vide,

Rađa  se jedan bolji svijet.

Voli darove i  rado ih prima,

Život podstiče na obilje.

U njemu je i ljeto i zima,

Sve je u njemu poklon zbilje.

Danas je dobio sunčevu svjetlost,

Proljećni pljusak i cvrkut ptice.

Na čas je zima, njezina svetost,

Prvim  mu snijegom umila lice.

Za uzvrat je dao pažnju i nježnost,

Zahvalnost  kao krila širi.

Ušao u srce kao drag gost,

I ostao tamo da zauvjek miri.

Znao je da jeste, iako ne hoda,

Da sve vidi, iako ne gleda.

Znao je da život je kao voda,

U običnoj čaši, sa dodatkom meda.

Kad god da dodje, on stiže na vrijeme,

Čekanje donosi  duboku vjeru.

Sa srca skida i najteže breme,

Sebe postavlja u beskrajnu mjeru.

Kud god da ide,

Nosi molitvu i cvijet.

Gdje god ga sretnu i vide,

Radja se jedan bolji svijet.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Moždana futrola

Otresam jutro sa mokre kose,
Puštajući dan da preuzme kontrolu.
Sa zemljom su se spojile noge bose
I sve su misli upale u moždanu futrolu.

Njušim vazduh što miriše na krv,
Pluća se pretvaraju u užareni mijeh.
Zemlja  me steže, jer bijedni sam crv,
Sve moje nevino, sada je već grijeh.

Rijeka je krenula od sopstvenog izvora,
Zanesena ljepotom, njena prošlost je sada.
Sve što je zastalo, pokrenuti se mora,
Jer dole na ušću, potpuni mir vlada.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Beskrajna mjera

Kud god da ide,
Nosi molitvu i cvijet.
Gde god ga sretnu i vide,
Rađa  se jedan bolji svijet.

Voli darove i rado ih daje i prima,
Zivot podstiče na obilje.
U njemu je i ljeto i zima,
Sve je u njemu poklon zbilje.

Danas je dobio sunčevu svjetlost,
Proljećni pljusak i cvrkut ptice.
Na čas je zima, njezina svetost,
Prvim  mu snijegom umila lice.

Za uzvrat je dao pažnju i nježnost,
Zahvalnost  kao krila raširi.
Ušao u srce kao drag gost,
I ostao tamo da zauvjek miri.

Znao je da jeste, iako ne hoda,
Da sve vidi, iako ne gleda.
Znao je da život je kao voda,
U obicnoj čaši, sa dodatkom meda.

Kad god da dođe, on stiže na vrijeme,
Čekanje donosi  duboku vjeru.
Sa srca skida i najteže breme,
Sebe postavlja u beskrajnu mjeru.

Kud god da ide,
Nosi molitvu i cvijet.
Gdje god ga sretnu i vide,
Rađa se jedan bolji svijet.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović