Osmjehom je najavila ljeto,
Dana je iz takvog, bujnog mjeseca.
Odlučno na zimu uložila veto,
I krenula junom, juli da presijeca...
Ponekad želi da požuri Savu,
Da se sruči u Dunav, tu odmah, dole.
Jedan san, da joj se pretvori u javu,
Da rane po duši ni malo ne bole.
Hoda polako, ali zna i da jurne,
Iz mirne vode za čas nastane brzak.
Malo i od sebe da odleprša, furne,
Cipelom zgazi oblak, kad je već tako drzak.
Osmjehom je najavila ljeto,
Uveliko je vrelo i žestoko prži.
Srce joj veliko, bar kilogram neto,
Kad se nasmije, kao da ga usnama drži.
Cipelom je zgazila oblak...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
