Zabodi mi riječ

Putujem, vrlo blizu sam  sunca,
Na putu je gadno, osjaćaj je čudan.
Slušam neku vranu kako  bunca.
U skrovištu sna i dalje sam budan.

Putujem, ne žalim se, iz sebe ničem,
Čujem glas koji kaže:Pst! Ćuti!
Kroz šumu urlam, ponekad nježno ričem,
Brzak sam koji se ubrzano muti.

Reci mi nešto! Zabodi mi riječ!
Otvori ranu, krv neka teče!
Čudesna si! Melem je tvoja mliječ.
Od tvog ujeda, rana me uopšte ne peče...

Zabodi mi riječ....

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Srce

Osmjehom je najavila ljeto,

Dana je iz takvog, bujnog mjeseca.

Odlučno na zimu uložila veto,

I krenula junom, juli da presijeca...

Ponekad želi da požuri Savu,

Da se sruči u Dunav, tu odmah, dole.

Jedan san, da joj se pretvori u javu,

Da rane po duši ni malo ne bole.

Hoda polako, ali zna i da jurne,

Iz mirne vode za čas nastane brzak.

Malo i od sebe da odleprša, furne,

Cipelom zgazi oblak, kad je već tako drzak.

Osmjehom je najavila ljeto,

Uveliko je vrelo i žestoko prži.

Srce joj veliko, bar kilogram neto,

Kad se nasmije, kao da ga usnama drži.

Cipelom je zgazila oblak...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović