Srce

Osmjehom je najavila ljeto,

Dana je iz takvog, bujnog mjeseca.

Odlučno na zimu uložila veto,

I krenula junom, juli da presijeca...

Ponekad želi da požuri Savu,

Da se sruči u Dunav, tu odmah, dole.

Jedan san, da joj se pretvori u javu,

Da rane po duši ni malo ne bole.

Hoda polako, ali zna i da jurne,

Iz mirne vode za čas nastane brzak.

Malo i od sebe da odleprša, furne,

Cipelom zgazi oblak, kad je već tako drzak.

Osmjehom je najavila ljeto,

Uveliko je vrelo i žestoko prži.

Srce joj veliko, bar kilogram neto,

Kad se nasmije, kao da ga usnama drži.

Cipelom je zgazila oblak...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović