Ponedeljak se izložio suncu zlatnom,
Ljeto to zna lijepo da spoji.
Osmjeh njiše Fukoovo klatno,
Na usnama se i par pčela roji.
Ovakav dan je privilegija!
Ne dopusti da tek tako ode.
Sunce ga napada sa nekoliko legija,
Predaj se, nek i tebe pohode.
Zelena sjena nestaje ispod tuja,
Dan pokušava da padne ti u krilo.
Misao u glavi neprestano
buja,
Koliko glava na ramenu je bilo!?
Želiš li da se sjećaš
ovog dana,
Samo ga obgrli rukama
i ćuti.
Osjeti kako ti zarasta na duši rana,
Kako nestaju svi mračni i ljuti.
Volim ovaj ponedeljak...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic
Нема коментара:
Постави коментар