Poderana duša

Kao melem te stavljam i privijam,

Poderana duša ko krpa se cjedi.

U mjesečevo svjetlo sada te zavijam,

Pred jutro i ono potpuno blijedi.

Gledam, oči u oči jednako bulje.

Okrajci mraka na sve strane.

Iz noći iskaču proklete hulje,

Ne daju suncu nikako da grane.

Primičem ruku, dodirujem te kožom,

Ježim se od toliko nježnog.

Moj dlan smatraš udobnom ložom,

Po zgužvanoj usni tragovi neizbježnog.

Pod pazuhom nosim stotinu misli,

Nemirne, ispadaju, skakuću, klize.

Pod kišama smo hodali, stajali i kisli,

Podavali uho zubu da ga grize.

Želja me obuzima, potpuno mori,

Sve se u glavi kida, lomi i cijepa.

Nokte zabijaš u leđa hrastovoj kori,

I mozak me boli, koliko si lijepa.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Zabodi mi riječ

Putujem, vrlo blizu sam  sunca,
Na putu je gadno, osjaćaj je čudan.
Slušam neku vranu kako  bunca.
U skrovištu sna i dalje sam budan.

Putujem, ne žalim se, iz sebe ničem,
Čujem glas koji kaže:Pst! Ćuti!
Kroz šumu urlam, ponekad nježno ričem,
Brzak sam koji se ubrzano muti.

Reci mi nešto! Zabodi mi riječ!
Otvori ranu, krv neka teče!
Čudesna si! Melem je tvoja mliječ.
Od tvog ujeda, rana me uopšte ne peče...

Zabodi mi riječ....

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Poderana duša

 

Kao  melem te stavljam, privijam,

Poderana duša ko krpa se cjedi.

U mjesečevo svijetlo sada te zavijam,

Pred jutro i ono potpuno blijedi.

Gledam, oči u oči se ulijevaju, bulje,

Vidim okrajke mraka na sve strane.

Iz noći bauljaju, iskaču proklete hulje,

Što ne daju suncu nikako da grane.

Primičem ruku, dodirujem te kožom,

Snažan odjek te baca, meni nosi.

Moj dlan smatraš udobnom ložom,

Dok suve, zgužvane usne, suza rosi.

Pod pazuhom nosim stotinu misli,

Nemirne, ispadaju, skakuću, klize.

Pod  kišama smo stajali, trčali, kisli,

Podavali uho zubu da ga ujeda, grize.

Želja me obuzima, potpuno vrti, mori,

Sve u glavi prašti,kida, lomi se, cijepa.

Nokte mi zabijaš u leđa, toj hrastovoj kori,

Krvavim slovom pišem: boli, koliko si lijepa.

Pod pazuhom nosim stotinu misli…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović