Donosiš dan u lepršavoj
haljini,
Sva nježna, a divlja, kao Hrt.
Prepoznajem te i čujem u daljini,
Prikradaš se, kroz zapuštene duše vrt.
Ta crna kosa, pa još kovrdža duga!
Obavila ti u očima topli svijet.
Povezuje nas jedna, virtuelna pruga,
Kao El Kondor, imaš bešuman let.
Obrvom obloženo, sijeva ti oko,
Trepavicom tjeraš sjene sa lica.
Uvijek si na izvoru, negdje duboko,
Gdje dolijeću samo krila, bez ptica.
Boja glasa pokriva
boju kose,
Bijela marama pada na
kožu mahagoni.
Ispod haljine stoje, noge duge i bose,
Neko ti na osmjeh kidiše, neko ga goni.
Obrvom obloženo oko ti sijeva,
Sa lica su već nestale sve sjene.
Dok pjevaš, utrnula mi strana lijeva,
Kad odlaziš, sa tobom ode i dio mene.
Dolazi Cunami--Buika...
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар