Приказивање постова са ознаком krevet. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком krevet. Прикажи све постове

среда, 10. децембар 2025.

5:30



Probudih se iz nekog teškog sna. 

Dobar osjećaj kad skapiraš da nije zbilja.

Uf! 

Čkiljim na displej telefona. 

5:30

Uf!

Iskobeljah se nekako iz kreveta.

Dugačka pješačka tura do toaleta.

Kao da je na kraju svijeta. Tuširanje hladnom vodom! Kao da iglice ulaze pod kožu! Dugačkih deset sekundi.

Peškir. Trljanje. Crven kao rak.

 Uf! Uf!

Vraćam se prilično razbuđen.

Oblačim se u boravku.

Na horizontu se pomalja sunce.

Preko planina kao da je neko prosuo kantu narandžaste boje.

Kao da požar bukti.

Dan se rađa u porođajnim etapama.

Pristavljam vodu za čaj, a potom i za kafu.

Pola zdravo pola ne. Jin i jang.

Potreban je balans.

Čaj pijem na terasi. Upijam svježinu.

Kafu ostavljam da se malo hladne. Dobro ide uz tišinu. 

Osim lišća koje pomjera slab povjetarac, ništa se ne javlja. 

Valjda svi čekaju da se pijevac oglasi.

I javio se, bogami, u šest ili koji minut prije.

I onda, kao po komandi, zakokodakaše koke, zalaja pas Medo, trgnu se i Đina, pa skoči sa fotelje kao oparena.

Protegnu se uz vrata i zalupa šapama. Otvorih joj da izađe.

Sjuri se niz stepenice i potrča do ograde, da pozdravi drugare. 

Grlice uzleteše u poteri za doručkom.

Prvi autobus.

Prvi traktor.

Prvi  kašalj  komšije.

Počeo je dan...


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović


Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

четвртак, 11. јул 2019.

Glupi sat



Imao sam neki glupi sat.
Jednom je pao na zemlju.
Digao sam ga i prodrmao.
Sve je bilo u redu, jer je ponoć.

U taj čas čovjek može da ode,
Prosto samo negdje odšeta,
I jednostavno nestane bez traga.
Dok svi misle da je imao neka posla.

Ako se čovjek ipak vrati sa tog puta,
I shvati da su ga već svi zaboravili,
Staće na bilo koju raskrsnicu,
Gledajući u pravcu rađanja jutra.

Isključeno zvono budilnika na satu,
Zvonilo je pokvarenjačkim ridanjem.
Ustao sam iz kreveta i bacio gada.
Gladajući kako se lome krhke minute.

Legao sam ponovo pored kreveta,
Čekajući da jutro odjekne hodnikom.
Kao sirena vozila hitne pomoći,
I sve bude kao što je i bilo.

Imao sam jednom neki glupi sat...



Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović