Приказивање постова са ознаком mulj. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком mulj. Прикажи све постове

среда, 9. јун 2021.

Iz šupljeg u prazno

 






Neodoljivo me guši neka tuga
Razdraženost prerasta gorčinu
Sve je ravno i na pločicama fuga
Bljutava otužnost sprema neku psinu

Kako se otresti svog tog mraka
Misli se razlažu lagano i tromo
I kao da je obučena u laž svaka
Da vječitoj istini doda malo promo

Iz šupljeg u prazno, pretačem dan
Šarena laža vječne samoobmane
Strah od smrti otvara duboki bezdan
Koliko je napad jači od odbrane

Sve je glatko na mračnom dnu
Nepomično sjedim u ljepljivom mulju
Sve ludosti ne vidim u oslijepljenom snu
Sve odvratno pluta na ohlađenom ulju

Lice pokriveno grubim rukama
Sjetih se da ne znam koga tražim
Gledam kroz sebe u rijetkim mukama
Naslućujem osmijeh dok đavola dražim... 


Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

понедељак, 29. јун 2020.

Mamac



Još se nije otopio snijeg,
A hoće, rekoše samo što nije.
Eto mi prilike za bijeg,
I da vidim šta se to u vodi  krije.

Pa kad budem mutan i tečan,
Rasplivan tako iznad sopstvenog mulja.
Saznaću koliko sam mrtav i vječan,
Koliko je život neizrecivi džiber i hulja.

Mogu da se nosim sa otpadom,
Jer sam nabavio specijalan čamac.
Plovim tako u beskraj sa nadom,
Da neću ponovo zagristi taj mamac.

Tek sad vidim koliko je zagrizlih,
Njima je odavno potonuo plovak.
Širi se smrad i trulež sa odmrzlih,
Uvjek je to bilo, e moj momak!

Probaću da tom vodom zalijem cvijeće,
Pa nek se pomješa miris fekalija i ruža.
Preživjeću i muhu na nos što mi slijeće,
Valjda ću i ovu noć, ako izraste još duža.

Dosta vode je proteklo, a sa njom svašta,
Ponekad životu stavim smrt kao mamac.
Uz pomoć gnoja je uzgojena divna bašta,
I procvjetao korov, među cvijećem je  stranac.

E moj momak...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović