Čopor gladnih kojota

Danas se dajem bogovima,
Od viječite borbe umoran.
Bodem slomljenim rogovima,
Pogled mi tužan i sumoran.

Bacam se u vrtloge smrti,
Noć pokriva zakržljali dan.
Sutrašnji će sam stazu da prti,
Ovaj sadašnji je odsanjan.

Između smrti i novog života,
Granicu plete crna udovica.
Napada me čopor gladnih kojota,
Nepomičan sam, bez tijela i lica.

Došla je noć gluha i slijepa,
Svijetlo se prepustilo tami.
Gusta i crna, a tako lijepa,
Okrilje mraka sebi me mami.

Ako nekad ponovo dan svane,
Malo svijetla uspije da se rodi.
U moje će oči jutro da bane,
Moje će misli sunce da vodi.

Ako nekad ponovo dan svane...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović