Приказивање постова са ознаком terazije. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком terazije. Прикажи све постове

субота, 20. јануар 2018.

Prečica






Već od podneva osećam kako me nešto čupa,vuče,cima.

Otimam se brzim hodom. Jurim ulicama kao da hoću što pre tabane izlizati.



Ne vredi! Kao da mi neko za vratom diše. Okrećem se naglo, kao da sam nešto ugledao.

Ništa, osim još stotine užurbanih ljudi. Nastavljam preko Terazija ka Slaviji, zaobilazeći jednog goluba.

Mene zaobiđe jedan par očiju. Tek penjući se Beogradskom ulicom shvatih.

Petak ima dil sa subotom!

Sabije nas u grupe, kolone, reke unezverenih likova i gura ubrzano prema suboti, brišući svoje, od muke oznojeno  popodne.



-Izvinite! Za subotu, desno?

-Ne, ne! Tamo je nedelja. Idite samo pravo. Kad vidite da se jutro malo nasmešilo, to je ona.

-Hvala vam puno! Vi ste nešto ozbiljni? Joj, pa poznati ste mi! Vi ste…?

-Da. Ja sam ponedeljak.

-Jasno! Izvinite žurim. Do viđenja.





Baš moradoh sresti taj ponedeljak! E sad ću navući namerno osmeh oko glave, pa valjda naletim na tu,nasmešenu, subotu.

U Njegoševoj za malo da se sudarim sa jednim plavim šiškama.

-Izvinite! Jel ima neka prečica za nedelju?

-Ne znam, gospođo! Sad sam sreo ponedeljak.

 Evo ga iza mojih leđa.

 Pitajte njega...   



Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

среда, 28. децембар 2016.

Šetnja




Mokrom ulicom pristižu koraci,
Tuku asfalt razljućene pete.
Iz ćoškova bježe ustajali mraci,
Dok prolazi ona i kipovi lete.

Budi se i čudi, pospana Slavija,
Srpski vladari ne vladaju sobom.
Golub sa Venca za nju navija,
Jutro je učinila najljepšim dobom.

Terazije lagano spaja sa Knezom,
Na trgu sa konja, jahač je mjeri.
Mada su zatvorene, teškom rezom,
Jedna za drugom otvaraju se dveri.

Mokrim pločnikom odzvanja korak,
Cipelu na tren, žuti list dotače.
Sa jednog prozora pobježe mrak,
Kroz jednu granu vjetar krenu jače.

U venama joj teče vrela mladost,
Osmjehom tminu pretapa u sjaj.
Svaki njen pokret izaziva radost,
Svaki njen pogled odvodi u raj.

U odbljesku sunca kupa se beton,
Vazduh je gust i pomalo mlak.
Za igru prestola, ubacila je žeton,
Sa nebeskog štrika skinula je oblak...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović