Hiljadu i pet stotina snova

Ljepotice moja, podignute glave,

Kako lijepo tom nogom kročiš.

Neka plemena te kao praznik slave,

U hiljadu i pet stotina snova noćiš.

Srećo moja, sumnjivog porijekla,

Obojena čudnom bojom purpura.

Baš si me u razmišljanju zatekla,

I kako iz glave duva užasna bura.

Vidim te, dok se bojiš u bijelo,

Gledam te i uživam u toj boji,

Totalno je umorno moje tijelo,

U njemu sam slučajan, bilo koji.

Nebo mi pada na glavu čupavu,

Uživam u bojama ludačkog cvijeća.

Ljubim te, tako primitivnu i glupavu!

Poljubac će biti kao upaljena svijeća.

Pojavi se dok nestaje dan,

Tuku me izrodi, dok ti gledaš!

Zvao sam te ili je to san,

Pipcima tame da me predaš...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Pomalo blesav

Danas sam malo lud i to se vidi.
Elegantan hod ispod starog kaputa.
Ošišani potiljak crvenilom bridi.
Otežala noga usamljeno luta.

Blesava glava uvijek je na panju.
Bilo ko da je siječe, uvijek može.
Blesavu je posjećuju dusi i danju,
Može li se pobjeći iz te krute kože?!

Pomalo blesav i potpuno lud,
U svom naručiju sklupčan ćutim.
Iz sopstvenih ruku nemam kud,
Nečije opraštanje danas slutim.

Pitanje dolazi neumitno i jasno.
Sve što nosim svima sam i dao.
Da li je danas za sutra već kasno?
U juče je stalo sve što sam znao.

Bježi mi iz grla pocjepani glas!
Bacam kroz prozor ustajali mrak.
U glavi mi gori gromoglasni bas.
Halapljivo srčem zaleđeni zrak.

U svom naručiju sklupčan ćutim...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

U uglu usana

Čuo sam prodoran glas.
Smijeh ili vrisak?
Noga pred nogu, tjera korake daleko. 
Uši ne smiju sve slušati. 
Niti dan mora sve vidjeti. 


Osvrćem se kao da bježim, 
Od mrklog oblaka, okačenog na ništavilo.
U uglu usana se urezuje bora kao kanjon, 
Dok slapovi pljuvačke prave paravan, 
Za sve zakulisne radnje uzbunjenog ega.

Strah je preuzeo sve ingerencije ličnosti. 
Ni prvi ni poslednji koji je padom ogulio koljena. 
Dižem se, jer šta bi drugo!? Nebo je gore. 
Krećem se neobilježenim stazama. 

Neko je ostavio trag do pola puta. 
Druga polovina mi žulja nabrekla stopala. 
Držim čvrsto svoju frustraciju za ruku
I kidišem snagom marševskog koraka
U susret čudovištu odgriženog repa. 

Iz onog oblaka sikće nevrijeme. 
Bogovi se kupaju ledenom kišom. 
Jedan svijet se ubrzano gasi, 
Dok drugi se rađa uz veliki prasak. 

Nema te ovih dana...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović