Приказивање постова са ознаком kroči. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком kroči. Прикажи све постове

петак, 3. јул 2020.

Hiljadu i pet stotina snova



Ljepotice moja, podignute glave,
Kako lijepo tom nogom kročiš.
Neka plemena te kao praznik slave,
U hiljadu i pet stotina snova noćiš.

Srećo moja, sumnjivog porijekla,
Obojena čudnom bojom purpura.
Baš si me u razmišljanju zatekla,
I kako iz glave duva užasna bura.

Vidim te, dok se bojiš u bijelo,
Gledam te i uživam u toj boji,
Totalno je umorno moje tijelo,
U njemu sam slučajan, bilo koji.

Nebo mi pada na glavu čupavu,
Uživam u bojama ludačkog cvijeća.
Ljubim te, tako primitivnu i glupavu!
Poljubac će biti kao upaljena svijeća.

Pojavi se dok nestaje dan,
Tuku me izrodi, dok ti gledaš!
Zvao sam te ili je to san,
Pipcima tame da me predaš...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

уторак, 26. децембар 2017.

Kao da si živa




Kad jarka svjetlost,
Izgubi sjaj i utrne.
Tama napravi most,
I tvoje lice pred moje prne.

Dodirujem te rukom,
Kao da si živa.
Nosim se sa mukom,
U očima tvoj odraz pliva.

Samo kad bi na čas,
Pustila da kroči,
Niz moje uho, glas,
Otvorio bih i sam oči.

Strah me je jako,
Dok ukočeni lik ti gledam.
Uspomena satre lako,
Sve što godinama nedam.

Godine se slažu kao drva,
Mogu se mjeriti i metrom.
Uvjek si u januaru prva,
I decembar obrisala vjetrom.

Sve bi bilo na početku,
Nemoguće hvatalo bi daha.
Zgrušala se kao krv na metku,
U ormaru sjete, nahvatala praha.

Samo kad bi na čas,
Pustila da kroči,
Niz moje uho,glas,
Otvorio bih i sam oči.

Pustio bih pticu,
Da iz kaveza izleti.
Pustio bih osmjeh licu,
Zamrzao zimu ljeti.

Kao da si živa,
A traga nema nikud.
I kako to već biva,
Već pomalo sam lud.

Lomi me igra trena,
Po zidu se bacaju sjene.
Poslednja kap iz suvog drena,
Razdvaja tvoju kožu od mene.

Samo kad bi na čas,
Pustila da kroči,
Niz moje uho, glas,
Otvorio bih i sam oči.

Samo kad bi na čas...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović