Očnjak

Samo reci da ti je usna blizu moje,

I da ti je očnjak gladan ugriza.

Osjećam kako večeras daješ sve svoje,

I kako ti je sve mutno, ovako iz bliza.

Kako dođem i zakucam ti na vrata,

Uporno stojim i ćutim , glasno!

Kao kazaljka polomljenog sata,

Zašto i da uđem, kad je već kasno?

Požuri srećo! Rasteš mi na usni,

Kao tumor, neko strano biće!

Možda te i ovaj rascjepan san usni,

Možda si u meni, dok dan uporno sviće?

Požuri srećo i vidi ima li neko jak,

Možeš li sa takvim nekud da zaploviš .

A da zaveslaš u dvosjedu kajak?

Sigurnije je nego oblake samnom da loviš.

Požuri srećo. Idi malo do đavola!

Kaži mu samo da me poznaješ.

Reci mu, srećo, da dno je ispod bola,

I da sve to lagano, lagano doznaješ.

Grešne riječi pljuju i bodu.
Jedna je i mene pljuvačkom dotakla.
Kad se mnoge skupe, kuda će da odu?

Da li sa ove ili one strane pakla?

Požuri srećo...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Bludna si

Ispod osmjeha ti sijaju zubi,

Očnjakom grizeš moje zvijeri.

Ispod obrve ti se blijesak gubi,

Od oka do oka, pokret ih mjeri.

Čujem krila kako lete,

Toranj sa Avale gleda me čudno.

Vrag ubrzano granjem kolibu plete,

Grad me u ralje uzima budno.

Hajde prepusti se, budi luda!

Hrabro me uništi i baci lavu!

Od nevinih, koliko ima bludnih?

Stavi mi na rame, otkinutu glavu...

Čujem krila kako lete...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović