Приказивање постова са ознаком lelek. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком lelek. Прикажи све постове

уторак, 30. јул 2024.

Parče sivog neba






Sklanjam se
U tijesan kanjon
Zatvoren parčetom sivog neba

Čekajući da prođe
Sve da nestane

Dok stežem vilice
Stranac sam u svom tijelu

Uboden prijekim pogledom

Utišan lelekom
Iz probušenih grudi

Glava mi je iza leđa
Sve mi je naopako

I ti nejasni glasovi
Što narastaju kao u pećini

Kao nemoć zaborava

Kao tovar stalnog nemira
Što se na tren skameni

Pa opet krene
Da se kotrlja
Mijenjajući pravac

Ponovo se pretvarajući
U plašljiv šapat

U mračnim hodnicima
Izrešetane duše... 

Branislav Makljenović

Pišite mi u komentarima kako vam se čini...

Pratite blog za još pesama i priča...

уторак, 22. август 2023.

Lagani ples na stazi prolaznosti





Ozidana blokovima tišine

Planeta je soba za umiranje

Jedno skrovito mjesto
U kojem vrijeme razara
Neshvatljivo prolazne iluzije

Krik iz mračne nepomičnosti
Bestjelesno kruženje orbitom

Između stvarnosti i mašte
Između straha i odvažnosti

Lagani ples na stazi prolaznosti
Stazi kojom svijetli neka misao

Koja mi čini poznatim
Predjele koji neumitno nadolaze

I krupne kadrove lijepog i ružnog
Slažu u dugački metar nekog filma

Odajući sjaj ljepšeg života
Od ovog pomračenog
Teškim poklopcem straha

Okupan hladnim znojem
Od saznanja da raj i pakao
Kopaju rovove u  glavi
A veliki mjesec pliva po nebu

Ej čoveče uskog lica
Mršavih i pogrbljenih ramena

Šta vidiš u ovom krvavom tragu
Osim otiska nažuljanih stopala

Budi me šapat uporne kiše

Između nas gomila zemlje
Natopljena, klizava i hladna

Vjetar je uzeo prevlast
Pa tjera oblake sa mjeseca

Svetlost i tama igraju drevnu igru

Magla naglo širi veliki ogrtač

Čujem samrtnički krik neke ptice

Osjećam škripu u kostima
I nadolazeći lelek u grudima

Dok se sve potpuno utišava
Odlazim nekud na kraju duge povorke
Zaražen virusom  sumnje... 

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović