Ivona

Došla si sa snijegom i zimom,
I odmah sebi ušuškala mjesto.
Upalila vatru zajedno sa dimom,
Bez snebivanja, zasjela na prijesto.

Ponekad si pravila dimnu zavjesu,
Glumeći savršenu jačinu i grubost.
I kroz dim, oči ti zelene jesu,
I u njima vlažnim, drag sam ti gost.

Zima ti je brzo postala težak smor,
Pa si na usnama donijela proljeće.
Kad ljubiš i anđeli se poređaju u hor,
Tvoj osmjeh mi i u snove dolijeće.

Polako me vodiš za ruku nekud,
Naslućujem da prizivaš ljeto.
Iz hladog srca mi ističe stud,
Na sve crno i tmurno, ulažem veto.

U božijem marketu si me uzela slupanog ,
Nebeski blagajnik te pita: keš ili kartica?
Neka ide keš za ovog, čovjeka osvojenog,
Danas častim sve, blijeskom sa svog lica.

Ljetu je dala plavog tona, Ivona...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović