Bez riječi i glasa skočila si na dlan.
Osjećam kako se koža na tom mjestu cijepa.
Za čas, oko tebe se osnovao
čudan klan,
U njemu si
fenomenalna i prokleto lijepa.
Hajde reci! Pljuni
odmah te riječi!
Frka mi je! Znojim se hladno.
Priznaj da ti čuperak niko tako ne gnječi,
Držeći se za dlaku, osjaćam se jadno!
Hej! Pa ti si krenula ka srcu pješke!?
Već si mi lakat popela, dotakla.
Neće tu biti ni jedne greške,
Mada si se u startu slučajno spotakla.
Krenula si ka srcu pješke?
Dopisnik iz Džepova
Snova:
Branislav Makljenović
Нема коментара:
Постави коментар