Dupli espreso

Gledam kroz neopran prozor,

I nema bog zna šta da se vidi.

Možda me tvoje oko uzme u pozor.

Možda se njemu ova spodoba svidi.

Zaklonjen, duboko iza zavjese,

Opčinjeno zurim u snijeg na cesti.

Vrane se njišu na  žici ko kese,

Dole, na semaforu, možda ću te sresti.

Muzika sa radia, kao dupli espreso,

Ulazi u krvotok i širi se kroz venu.

Uz ritam nekog roka, zaigra mi meso,

I dodaje malo crvene, ubledjelom tenu.

Gledam kroz prozor, oslikan zimom,

Ko da me neka sjeta grli i spopada.

U grudima kreće vatra sa dimom,

U staklu je odraz, koji mi se ne dopada.

Možda će druga kafa po redu,

Uspjeti da me ubrzo koncentriše.

Možda će utorak dobaciti srijedu,

Prije nego tuga  osmjeh izbriše.

Gledam kroz prozor...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Isčupaj sjever iz sebe

Dok Chopin prelazi dirkama,
Trnu mi ruke, sanjive su oči.
Sreli smo se na nekim, žestokim svirkama.
Ko mi te neda? Ko me to koči?

Preludij ima potpunu svijest.
Savršeno odzvanja po uhu.
Uz dugačku cestu posađen sam brijest,
Vodenom igrom, iscjeđen sam u suhu.

Ako mi otkažu iz prstiju moći.
Ako se okrenem i ne vidim ništa?
Zaobiđen,sada ću te proći,
Prljava, već sada si mi potpuno čista.

Okopnila si, rasula se u jug.
Izčupaj sjever iz sebe.
Po ovom danu si prosula lug,
U meni misao još uvjek zebe.

Prljava si i potpuno čista...


Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenovic

Crvenokožna

Slapovi  kose ti pršte niz leđa,

Iz  čudnog  sna se noćas budim.

Misao o tebi , još uvjek me vrijeđa,

I čini me potpuno  blesavim, ludim.

Privlačiš se , puziš kroz  ledenu travu,

Osjećam  te  u zraku, svuda po sebi.

Lomiš me, kidaš tu neotključanu bravu,

Sve što je iza vrata, iznosim i bacam tebi.

Negdje se čuje vjetar, kako  zanosi  grane,

Okreni  se, pokaži   crvenu boju kože.

Noćima  ti bojiš u crno moje dane,

Kao igla, crpiš iz vena sve što se može.

Pogledom pratim  mekanu liniju vrata,

Niz leđa se kotrljaju, klize  kapi znoja.

Nikada  ti  olujama  nisi bila data,

Slijećeš mi na dlan, pčelo, odbjegla iz roja.

Ruke pružaš i grliš nebesko plavo,

Niz noge se protežu  dugačke ceste.

Imam te na ramenu, crnokosa glavo,

Sve što je bilo, znaš da i sada jeste...

Dopisnik iz Džepova  Snova:

Branislav  Makljenović