Plavo

Nebo prosipa plavu boju,
Noć se sa svitanjem bori.
Zvijezde su umrle u roju,
Sunce se zapalilo i gori.

Jedna Vjeverica umiva lice,
Jedan Puž je napustio kuću.
Čuje se glas jedne ptice,
Lavežom Arči doziva Žuću.

Sa grane ukočeno bulji Sova,
U živahne brkove jednom Mišu.
Bijelim cvijetom se šepuri Zova,
Pluća u vjetru jedva da dišu.

Uzmi mi ruku dok sve se budi,
Hodajmo po ovoj čistoj planeti.
Ne budi ona koja me kudi,
Pusti nek meka riječ poleti.

Hajde uzmi malo te plave,
Oboji mi naborano čelo.
Ostatak prospi preko glave,
I kreni u dan razlivena u bijelo.

Pusti neka riječ poleti...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav  Makljenović

Pričaj mi

Pričaj mi o sebi,

Reci  nešto  nepoznato.

Zašto mi pričala ne bi?

Zašto, kad svako zna to.

Pričaj mi, dlanom  o dlan,

Sasvim mekano to reci.

Savij se kod mene u san,

Brzo kroz mene proteci.

Pričaj mi, dok ovaj dan blijedi,

Reci mi tu misao razuzdanu.

Znaš li šta posle nje slijedi?

Šta će se desiti u ovom danu?

Pričaj mi, malo šapni na uho,

Škakljaj mi  dno tvojim dahom.

Presvuci se u neobično ruho,

Pusti da sa tebe  sklizne mahom.

Pričaj mi  i grli me pri tom,

Zagrli me tom rukom jakom.

Napravi mi u glavi ludilo, lom,

Znaš da na tebe sam lakom?

Škakljaj mi dno...

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav Makljenović

Poderana duša

 

Kao  melem te stavljam, privijam,

Poderana duša ko krpa se cjedi.

U mjesečevo svijetlo sada te zavijam,

Pred jutro i ono potpuno blijedi.

Gledam, oči u oči se ulijevaju, bulje,

Vidim okrajke mraka na sve strane.

Iz noći bauljaju, iskaču proklete hulje,

Što ne daju suncu nikako da grane.

Primičem ruku, dodirujem te kožom,

Snažan odjek te baca, meni nosi.

Moj dlan smatraš udobnom ložom,

Dok suve, zgužvane usne, suza rosi.

Pod pazuhom nosim stotinu misli,

Nemirne, ispadaju, skakuću, klize.

Pod  kišama smo stajali, trčali, kisli,

Podavali uho zubu da ga ujeda, grize.

Želja me obuzima, potpuno vrti, mori,

Sve u glavi prašti,kida, lomi se, cijepa.

Nokte mi zabijaš u leđa, toj hrastovoj kori,

Krvavim slovom pišem: boli, koliko si lijepa.

Pod pazuhom nosim stotinu misli…

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović

Otirač

Dođi brzo, kući sam,

Sjedim i piljim kroz staklo.

Nije mi u očima baš neki plam,

Skoro se ništa nije ni pomaklo.

Dođi brzo, ušunjaj se u to oko,

Probudi  ga, naloži tu ugašenu peć.

Spusti  se užetom u tu pećinu, duboko,

Kad pomislim da si daleko, a tu si već.

Dođi brzo, ne vjeruj zlom jeziku,

Pusti ga neka  dovijeka  palaca.

Ne predstavljam  danas  ružnu sliku,

Stavi na čelo vrhove tvojih palaca.

Ako ne dođeš danas,nekad navrati,

Ako je zaključano, tad samo pazi.

Osim tebe, nema ko to da shvati,

Srce je dole, pod otiračem, samo gazi!

 Srce je dole...

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović

Osmjeh Pume

Noćas si nešto tiha, samo ćutiš!?

Zoveš li se Puma ili možda griješim?

Bistre potoke još po malo mutiš,

Provučenom rukom , niz vrat te tješim.

Malo sam zakasnio! Ništa da ti dam,

Svi moji topovi su prazni, bez granata.

Gledam te kroz nišan i potpuno sam sam,

Šapćem zbogom i nogom zatvaram vrata!

Hajde, samo mi priznaj da nisi!?

Nisi prosula taj osmjeh po šumi?

Sa usana, mali vrag se klati, visi,

Bijele je boje, kao i osmjeh Pumi.

Nebo sipa  ludilo, tešku priču!

Drhtim  dok padaju kiše, grad!

Sa  proplanka rogati jeleni riču,

Da li si ovdje ili si nestala sad?

Iz osmjeha, bijeli vrag ti visi....

Dopisnik iz Džepova  Snova:

Branislav  Makljenović