понедељак, 19. септембар 2022.
Zona sumraka
петак, 16. септембар 2022.
Juče i danas
Juče je umrlo u ponoć
Jašem ovo danas bez sedla
Otima se, kao da ga rita noć
A meni se u grlu skupila knedla
Danas me tjera na svoju stranu
A ja se držim za taj sjaj
Kao za krila u letu, vranu
Koja krikom doziva maj
Uzvik se iz mog grla čuje
Slavi dan novog rađanja
Ispod mene, jedan oblak tu je
Štiti me od sunčevog gađanja
Letim sa vranom i danom
Običnim nebom, malo plavim
Samo sa jednom, običnom manom
Gore se osjećam ogromnim i malim
Letim u jedan novi dan...
Dopisnik iz Džepova snova:
Branislav Makljenović
среда, 7. септембар 2022.
Ti si mnogo vode...
петак, 2. септембар 2022.
Vrisak
Čujem vrisak, čujem pritajenu zvijer
Sve se otkida od krila uboge noći
A noć, trula, daje mi potmuli miris straha
Dok zaobilazim blato, pitam
se kuda
Oko tvog vrata pružam ruku
Grlim tu liniju ispod
kose
Kačim ti se o snove i prljam ih
Sutra ću ti pokloniti planinu
I još jedan vrh, da sve vidiš
Da čuješ kako duboko za tebe dišem
Znoj se provlači koroz duboke bore
Nije ti važno koga nose ove noge
I gdje su se zaputile, oštro gazeći
Utabanu zemlju preko sasušenih kostiju
Pogledom mačke iznad modrih podočnjaka
Pitaš me , gdje je moja linija pucanja
Još pomalo lud, ali sa gladnim osmjehom
Trčim svoj poslednji bijeg od stvarnosti
Jutro ne osjeća nikakvo gađenje
Dok u naručju lomi moje kosti
Pokloniću ti planinu…
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović
уторак, 23. август 2022.
Prijetio mi je dan suncem
петак, 19. август 2022.
Žileti mi sijeku grlo
Došao sam u moj grad,
Potpuno iskrivljenog lica
Iz njega nikad nisam otišao
U meni je rastao kao balon
Došao sam u moj grad niotkud
Samo sam prošao kroz njega
Ništa nije isto, a nisam ni ja
Došao sam u moj grad
Došao sam u moj grad
Iz njega nisam nikad ni korakom
Prošao sam kroz njega, smrvljen
Mrak me dočekao na kraju ulice
Došao sam u moj grad
A gledam ga sa neke druge planete
Sa čela mi curi potok znoja
Dok se sjećanja kupaju u njemu
Sjećanja mi uz uho dišu,
Sjećanja me ubijaju, lome
Pišu ove redove crveno
Odlaze nekud brzom poštom
Sjećanja prolaze kroz mene,
I crna su i bijela u istoj korpi.
Kad krenu, žileti mi sijeku grlo
Kad me stignu, više ne bježim
Prošao sam kroz moj grad
Tijesne su mi ulice
Koraci odzvanjaju tramvajskim šinama
Metalna sjećanja odzvanjaju u meni
Došao sam u moj grad
Brzo sam kroz njega prošao
Dok su zgusnuti krovovi ubadali nebo
Sivo od poznatog osjećaja gubitka
Sjećanja dolaze, kao
leptiri
Spuštaju se na oko, privučeni mirisom.
Noću me pohode, penju se, dolaze
U vrtlogu misli formira se paranoja
Sjećanja su duboko u meni
Sa mnom se ujutru bude
Piju prvu jutarnju kafu
Dodaju ludilo narednom danu
Moj grad u meni živi
Raširen i stješnjen planinama i ravnicom
Moj grad iz mene polako izdiše,
Na kraju svog besmislenog mandata
Moj grad je još uvjek negdje
Na nebeski svod prikačenih
krovova
Ulice slobodno šetaju između mekanih zgrada
Uobrazilja oštri jednu stranu žileta
Sagrađen u pustinji ili
kraj mora
Oštre stijene su kamen temeljac
Na vrhovima planina ili u dolini
Žulja me uvjek i u novoj cipeli
Sudara se sjećanje i život
U svakom gradu sam stranac
U mom gradu me nema…
Dopisnik iz
Džepova Snova:
Branislav
Makljenović
петак, 12. август 2022.
Sinoć sam te sreo
Sinoć sam te sreo
Negdje ispod zvijezde
Htjedoh ti nešto
reći
Ali riječ neće napolje.
Malo sam se smeo,
Htjedoh ti presjeći put
Prići i dodirnuti rame
Zarežati neku banalnu nježnost
Ne rekoh ništa
Nisam te ni dotakao
Zapahnut mirisom prošlosti
Produžih negdje dalje
Bolje je kad idem dalje
Jer sve te vatre me oprlje
Neki drugi put kad te sretnem
Ispod neke druge zvijezde
Biću odlučan da ti opet priđem
I da padnem sa tobom
I sa tvojom zvijezdom padalicom
Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović






